Željko Komšić: Jasno je zašto u Bosni i Hercegovini ima još fašizma i šovinizma!

Svake godine Bosna i Hercegovina ili da budem precizan i iskren, dio Bosne i Hercegovine, obilježava 25. novembar kao Dan državnosti naše domovine. I to kao jedan od najvažnijih dana vezanih za antifasitičku borbu koja se odvijala na prostorima naše države, ali i prostorima cijele bivše Jugoslavije.Ta borba je bila krvava, nekada očajnička, bespoštedna...! Sve velike bitke koje su vodile partizanske jedinice tokom II svjetskog rata na prostorima bivše Jugoslavije desile su se na prostoru Bosne i Hercegovine, tako da se slobodno može reći kako je jezgro partizanskog otpora njemačkim nacistima i italijanskim fašistima kao i drugim okupatorskim snagama, ali i domaćim nacistima i fašistima, tokom II svjetskog rata zapravo bilo u Bosni i Hercegovini.
Ovdje namjerno govorim o partizanima i partizanskim jedinicama, a ne komunistima i tadašnjoj komunističkoj partiji, jer to nije isto. Nisu svi partizani i borci protiv nacista i fašista bili komunisti, ali je činjenica da je na čelu organizovane borbe protiv nacizma i fašizma ipak bila tadašnja Komunistička partija Jugoslavije i Josip Broz Tito.
U tom vremenu, slobodno se može reći, vremenu borbe za goli život i opstanak, paralelno sa oružanom borbom dešavale su se i neke od


ključnih političkih stvari koje su, direktno ili indirektno, obilježile Bosnu i Hercegovinu u periodu nakon II svjetskog rata uključujući i današnje vrijeme.
Zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu 1943. godine, kao skupa antifašista Bosne i Hercegovine, a ne isključivo komunista, vratilo je, ponavljam, "vratilo je", a ne dalo, Bosni i Hercegovini istorijsko i  političko pravo da se i danas, u konačnici, zove državom! Državom i domovinom svih nas zajedno, a ne nečijom više, a nečijom manje i to tako da svako od nas ima pravo na cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Istine radi treba napomenuti da su i tada, kako u partizanskom pokretu tako i u Komunističkoj partiji Jugoslavije, postojali oni koji su mislili, željeli, zagovarali ideju kako Bosna i Hercegovina treba nestati kao politička, društvena i geografska činjenica. Također treba iskreno reći da je, svojim autoritetom, cijelu stvar, u korist Bosne i Hercegovine preokrenuo Josip Broz Tito.
Ovo što sam rekao nije stvar moga ličnog stava ili mišljenja, već je riječ o "golim" faktima, činjenicama i nabrajanju istih.
Ako nekome nije jasno zašto treba poštovati 25. novembar kao važan datum za Bosnu i Hercegovinu i ZAVNOBiH, neka se samo ponovo osvrne na već pomenute činjenice koje se mogu jednostavno sabrati u samo četiri pojma ili slikovito rečeno u četiri riječi: "Bosna i Hercegovina, sloboda, antifašizam i jednakost!" Poredajte ih kako god hoćete, a meni sve imaju istu težinu i značenje i apsolutno mi je nevažno kojim redom ih navodim.
Svaki pokušaj da se ugrozi ili odustane od bilo kojeg od ovih pojmova, pa tako i da se odustane od svega onoga što predstavlja 25. novembar 1943. donosi velike probleme i nevolje, uključujući i ratne strahote u Bosni i Hercegovini krajem prošlog stoljeća, kako našoj domovini tako i cijeloj regiji.
Naše generacije imaju gorko, traumatično i tragično sjećanje na pokušaj da se ugrozi ili odustane od vrijednosti ZAVNOBiH-a i 25. novembra.
1992. s vana, van Bosne i Hercegovine, ugrožene su bile vrijednosti ZAVNOBiH-a. Van Bosne i Hercegovine neki su pokušali jednostavno izbrisati i 25. novembar i ZAVNOBiH i Bosnu i Hercegovinu i našu slobodu i antifašizam i našu jednakost, kao da to nikada nije postojalo. Naravno da smo se branili, kao što bi se svako normalan branio. Branili smo sve ono u šta vjerujemo, branili smo Bosnu i Hercegovinu, branili smo slobodu, branili smo antifašizam, branili smo pravo da budemo jednaki.
Na žalost, ti iz vana imali su saveznike u Bosni i Hercegovini i to u onima koji su odustali od 25. novembra, ZAVNOBiH-a, Bosne i Hercegovine, slobode, antifašizma i jednakosti. U onima koji su odustali od svega ovoga zajedno ili od samo nekih vrijednosti vezanih za 25. novembar 1943. i ZAVNOBiH.
Ovih "s vana" više nema. Dobili su ono što im istorijski i pripada i što su zaslužili. Ako se možda u nekom budućem vremenu pojave slični, a nadam se da više nikada neće, proći će kao i njihovi prethodnici i završit će na sličan način.
Ali ovih domaćih još ima! Onih koji su odustali ili su spremni da odustanu od Bosne i Hercegovine, slobode, antifašizma i jednakosti, u konačnici da odustanu od 25. novembra i ZAVNOBiH-a.
Ovo što ću kazati, kazat ću zbog naših stranih prijatelja koje ovih dana pozivaju da ne prisustvuju prijemu u Predsjedništvu BiH, niti obilježavanju 25. novembra, ali i zbog toga da im neke stvari budu jasnije, ako im već nisu jasne. Pogledajte samo kakav je čiji odnos prema 25. novembru i ZAVNOBiH-u u Bosni i Hercegovini. Pogledajte kakav je čiji odnos prema Bosni i Hercegovini, prema slobodi, prema antifašizmu, prema jednakosti. Pogledajte i bit će vam mnogo toga, ako ne i sve, jasnije. Bit će vam jasno zašto Bosna i Hercegovina nema Vijeće ministara u skladu sa izbornim rezultatom i svojim važećim Ustavom; Zašto Bosna i Hercegovina ne može da krene dalje ka NATO-u i EU; zašto Bosna i Hercegovina ne može da provede odluku koja se tiče elementarnih ljudskih prava; zašto u Bosni i Hercegovini ima još fašizma i šovinizma; zašto još otkopavamo masovne grobnice; zašto nema gole, gorke, crnje da crnja ne može biti, istine o počinjenim ratnim zločinima; zašto se svađamo i prepiremo...
Pogledajte, u Bosni i Hercegovini, samo odnos prema 25. novembru, ZAVNOBiH-u i njihovim vrijednostima i sve će vam biti kristalno jasno, ako hoćete da vam bude jasno, a ako nećete, nikome ništa!
Ima nas i bit će nas sigurno još više, nas kojima je stalo do Bosne i Hercegovine, slobode, anifašizma, jednakosti i 25. novembra i nećemo posustati niti u želji, niti u namjeri da ova zemlja imenom Bosna i Hercegovina bude i ostane cjelovita, slobodna, antifašistička, demokratska zemlja jednakih ljudi i naroda. Jednakih na cijeloj njenoj teritoriji! Razmislite o tome u šta vi vjerujete i šta vi mislite o svemu ovome.
A onda nam još recite kako smo svi mi isti?!