Bez obzira na sva politička previranja i pitanja ko danas slavi i ne
slavi Dan državnosti, odnosno ko ga poštuje, a ko ne, životi ljudi u BiH
potvrda su državne opstojnosti BiH. I to životi onih ljudi koji su u
posljednjem ratu prošli najveću golgotu.
Iako su bili protjerani sa svojih ognjišta, Bošnjaci su se u
stopostotnom procentu vratili u Janju kod Bijeljine u Republiku Srpsku i
sa svojim susjedima srpske nacionalnosti već niz godina
grade suživot i
toleranciju, međusobno se poštuju i zajednički slave državne praznike.
„Uopšte nije smetalo mojim komšijama u Janji kada smo mi obilježavali,
tako ni nama ne smeta kada će da se obilježava na nivou BiH. Mi
poštujemo propise entiteta. To su skupštine, to je Dejton. Mi se moramo
da uvažavamo. Poštovaćemo sve ono što oni na zajedničkim institucijama i
zajedničkim organima BiH dogovore. Nama se bar neće biti teško
prilagoditi da poštujemo“, kaže mještanin Slavko Novaković.
Samir Bačevac iz Janje kaže da se u ovom mjestu na
dostojanstven način proslavlja i 21. novembar - dan potpisivanja
Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i 25. novembar - Dan državnosti BiH.
Tako su Bošnjaci bili gosti na manifestacijama povodom 21. novembra, a u
petak su Srbi bili gosti na proslavi Dana državnosti:
„Mi u Janji doživljavamo BiH kao svoju državu, ovakvo uređenje kakvo
jeste, od toga ne možemo pobjeći, ali, nažalost, ta visoka politička se
često nama obija o glavu. Retorika koja dolazi iz Banje Luke ili
eventualno iz Sarajeva se nama, kao manjinskim narodima, ovdje obija o
glavu.“
Željko Rašević kaže da je ljudima u Janji svaki dan
kao dan državnosti ukoliko se međusobno poštuju. Kaže, politička
previranja oko državnih praznika ove ljude se ne tiče, jer oni svi ovdje
dijele iste brige i probleme.
„Prepustili smo to političarima – danas slave jedni, sutra drugi. Neka
oni to slave, oni i mogu jer imaju mnogo bolje uslove za život i mnogo
im je bolje nego nama, običnom narodu kojemu nije ni do slave, ni do
bilo čega. Što se nas tiče, nas naroda, mi imamo volju da živimo
zajedno, da se slažemo, ali nama je problem ekonomija, jer mi nemamo
radnih mjesta. Na ovim prostorima nikome nije stalo da ova država krene
naprijed. Sve teži nekakvom rasulu, raspadu. Ja ne znam na šta će sve to
izaći. Jedina mi je želja da ne bude ono što je bilo devedesetih
godina“, kaže Rašević.
Prije četiri godine, kada je formirana multuetnička mjesna zajednica
Janja i kada su ljudi i jedne i druge strane uspjeli u roku sat vremena
postići dogovor da žele zajednički živjeti i dijeliti iste brige i
probleme, ujedno su željeli da Janja bude prepis za cijelu zemlju.
Huso Zečkanović, predsjednik Mjesne zajednice Janja, kaže da političke volje za tim uopšte nema:
„Drago bi nam bilo da se naša iskustva prenesu na nivo RS i BiH. Mi
očekujemo da će doći dani kada će biti sve to usaglašeno i kad ćemo moći
objeručke prihvatiti i jedni i drugi da je jedan praznik.“
Slavko Novaković ističe da su ljudi odavno prevazišli politička previranja i da se na njih nito i ne obazire:
„Obični ljudi ova politička previranja smatraju samo zadržavanjem
postojeće vlasti i produžavanje agonije napaćenome i jadnome narodu.
Žalosno je što nema neko da to sve presiječe i da vidi da narod živi
sasvim drugačije od političara - živi teško, jadno i bijedno, a oni samo
zveckaju tim nacionalnim, može se, ne može se. Uglavnom po njihovom se
ne može, ali ljudi žive i mislim da je to realnost BiH.“
A do suživota u Janji mještane je dovela samo tolerancija, zaključuje Zečkanović:
„Bez tolerancije nema ni kvalitetnog suživota, nema ni kvalitetne države.“
No comments:
Post a Comment